Pisati "u obranu" nečega čega si i sama dio uvijek je škakljivo, s
obzirom da se na kraju svega uvijek mogu prilijepiti optužbe o egoizmu
i/li povrijeđenoj taštini. Međutim, burne reakcije koje je na portalu
kulturpunkt.hr polučio intervju Darije Žilić s Anom Božičević /naslova 'Tišina'/ ponukale
su me da se prihvatim ove nezahvalne zadaće. Ana Božičević, koja već
niz godina živi i radi u New Yorku, u sklopu projekta Tell US Poets,
iniciran od strane pjesnikinja Juliane Spahr i Stephanie Young,
priprema objavu publikacije u kojemu je nekolicina hrvatskih
pjesnikinja u obliku eseja progovorilo o svom iskustvu pisanja poezije
u hrvatskom kulturnom i društvenom kontekstu. Eseji su prvobitno
objavljeni u časopisu 'Tema', a od njih dvadesetak, američke su
urednice odabrale one autorica Aide Bagić, Asje Bakić, Vesne Bige,
Elfride Matuč-Mahulje, Sanje Pilić, Darije Žilić, te naposlijetku,
gore potpisane.
U Banja Luci se prošlog tjedna sastalo
više ženskih organizacija iz novih država sa prostora ex-Jugoslavije da
bi dogovorile buduću suradnju – njene oblike i sadržaje. Želje i
očekivanja oko 30 ženskih aktivistica iz dvadesetak organizacija i
nekoliko mreža, usmjerile su se ka formiranju regionalne ženske mreže,
ka potrebi zapravo da se pređu nacionalne granice i zajednički radi na
pitanjima rodne ravnopravnosti, mira, nenasilja…
Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji samo sto nije donesen - na dnevnom redu u Saboru je ovog tjedna. Zakon je diskriminatoran, konzervativan i uopće katastrofalan!
Svoj doprinos SPRJEČAVANJU izglasavanja ovog zakona možete dati ako:
pošaljete mail (za inspiraciju ovdje su tekst pisma ili peticije, a na dnu ovog teksta i primjer maila) na Ministarstvo
zdravstva (
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
),
Klubove zastupnika (
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
) i Saborske odbore
(
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
,
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
), te ostalu ekipu u Saboru po izboru
Ova naša mala zemljica, naviknuta na tragedije, osporavana stoljećima,
tlačena sa svih strana, u krajnjoj liniji i izgrađena iz jednog rata,
navikla se više na tužne priče i kriminalnu sudbinu. Nama je jedna
recesija, koja je uzdrmala cijeli svijet prirodno stanje. Ustvari kao
da još od onda nitko nesme da nas bije. Tako da mi, taman i kada imamo
priliku nešto promijeniti, ma ne samo nešto nego puno konkretnije od
toga, lokalnu vlast, linijom manjeg otpora, u revijalnom tonu
nastavljamo – tragično, kardinalnim pogreškama.
Odnosno, ovog puta, o njenom nedostatku. Francusko izdanje časopisa
Elle, naime, za travanj je odlučilo napraviti nešto skoro pa nečuveno:
pronašli su osam slavnih žena koje su fotografirali bez šminke, i zatim
te fotke nisu fotošopirali.
Digla se velika frka oko Zvijeri plišanih. Ne zato što je knjiga loša –
jer nije, dapače, dobra je – i ne zato što je knjiga strašna – iako to
jest. Već zato što se u knjizi – o, užasa! – krši heteronormativnost.
Krši
je se na dva osnovna načina: jedan je taj što, umjesto heteroseksualnog
para, na kraju zajedno žive dvije djevojke koje će jednog dana postati
mama i mama. Drugi je taj što se jedan od likova u knjizi, inače kornjača po imenu Kornelija, osjeća i deklarira kao – vjeverica.
Biti feministkinja, od silaska feminizma u naše krajeve pred gotovo
pola stoljeća, nikada nije bilo prestižno. Ako se identificiraš kao
feministkinja, uglavnom se podrazumijevalo da ti nešto nedostaje - muž,
dijete, kotačić u glavi, ljepota i pristalost, a i seksualna
orijentacija bi mogla biti pogrešna. Kako tada, tako i danas, pa ipak,
je li doista sve posve isto, tada i danas?
S druge je strane feminizam
sam. To jest ono što je ostalo visjeti u zraku kao poprilično
ispražnjeni pojam, pa se više zapravo i ne zna što s tim.
Uobičajena medijska prevlast muškaraca u političkim i ekonomskim
rubrikama dnevnih novina prošlog je tjedna bila nešto manje napadna,
nešto manje opresivna. U nekoliko dana prije osmog marta na onim prvim
stranicama novina, rezerviranima za "ozbiljne" teme, drčili su se
naslovi koji, puni pravovjernog bijesa, upozoravaju na niže plaće žena
u državnoj upravi u odnosu na muškarce, udivljeno navode primjere
heroj-žena zbog kojih će muškarci tražiti ravnopravnost; i uopće,
emancipirano pozivaju na poštivanje ljudskih prava žena.
Zagreb, nedjelja, jutro, sunčano, 8. mart, može i 8. ožujak za one mlađe.
Međunarodni Dan žena. Libelin investigativni tim bogato opremljen
fotićem, blokićem i dobrom voljom, krenuo je u potragu za
osmomartovskim sadržajima u centru Zagreba.
U tramvaju čestitka na displayu, lijepo od ZET-a, početak obećava. Na
Trgu slijedimo mnoštvo građana i građanki koji se penju Bakačevom.
Iduća postaja katedrala, nedjeljna misa u 9h.
Ja imam crva u guzici kako mi je nekad govorio moj djed Mate. Bilo je to davno, Mate već dugo spava na staromu cimitru tamo u Dubašnici; ali moj je crv i dalje tu. Čini mi se čak, u zadnje vrijeme puno aktivniji nego je to bio prije jedno petnaestak godina.
No to je razumljivo. Tada sam bila zaokupljena svojim brzorastućim trbuhom, dobivenim kilogramima u trudnoći, porođajima, bebama, tragedijama... previše toga u malo vremena skupilo se u moj mali svijet, a da bih ja brinula o tome tko je na vlasti, što radi i sl. Znala bih da nešto ne valja po tome što je bilo dana kad nismo imali za pelene, a muž je svako par mjeseci ostajao bez posla... Znala sam da nešto ne valja po atmosferi beznađa i frustracijama koje su se samo taložile jedna na drugu. Po depresiji. Odlučila sam se ubosti na neko zamišljeno otrovno vreteno i zaspati. Bar deset godina.
Piše: ak.slik. Krešimira Gojanović Prošlo je već godinu dana od kad je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
u Zagrebu dobilo novu upravu na čelu sa presjednikom HDLU-a - ak. slik.
Josipom Zankijem, te novim ravnateljem Brankom Franceschiem. U
međuvremenu se tokom njihovog mandata konačno osposobio portal društva,
na kojem sad postoji i baza hrvatskih umjetnika, te se periodično
objavljuju važniji likovni natječaji, što su hrvatski umjetnici čekali
skoro osam godina, pa to možemo pisati u male pozitivne pomake kad je u
pitanju informatičko opismenjavanje HDLU-a i njegovog članstva.
Portal
HDLU-a može se vidjeti na adresi www.hdlu.hr.
Priča 1: Nevenka, Jasna i Lara: Školski pakao lezbijske djece
Kako bi bolje uskladile roditeljske obaveze s poslom, Jasna i Nevenka smjenjivale su se na roditeljskim sastancima. Lavina ogovaranja i tihoga protesta započela je od drugih roditelja, koji su na njih usmjerili pravovjerni bijes - isprva su to činili prezrivo okrećući od njih glavu, da bi se kasnije "progonu vještica" priključile i nastavnice. Neki su roditelji inzistirali da se Lara premjesti u drugi razred, a svojoj su djeci zabranili da se druži s njom...
Piše: Elfrida Matuč-Mahulja
Sve češće se nalazim u situaciji kada samu sebe korim i preklinjem da zagrizem jezik ili bolje rečeno zagrizem prste koji lete po tipkovnici. No, kako već dobro znam i poznajem se, hvala Bogu; shvatim odmah i kako je to unaprijed izgubljena bitka. Tako me eto vrhovi prstiju svrbe od jučer.
Jutros je taj svrbež postao već nepodnošljiv i sada moram glasno upitati:"Narode, zar je moguće da ste razočarani ishodom slučaja pok. IvaneHodak? Nije vam dovoljno fancy? Ne daje previše prostora daljnjim insinuacijama i protezanjima unedogled fantastičnih zapleta na temu života jedne zauvijek razorene obitelji?..."
Čovjek, kao biće ljubavi, ne može biti ružan, bez obzira na fizički
izgled. Tko definira što je to fizička ljepota? Okolina ili ogledalo
pred kojim stojimo i promatramo se? Okolina, šuškanjem iza leđa,
komentarima u lice, podsmijesima, pogrdnim imenima, a tek zatim
ogledalo.
Imamo pravo biti nezadovoljni svojim fizičkim izgledom, ali se nikada
ne bismo smjeli osjećati ružnima. Neizbježno je da ružan čovjek postaje
nesretan čovjek, dok je nezadovoljan uvijek ponovo u prilici da postane
zadovoljan.
U tri dana bagerima i dizalicama uklonjeno je dvanaest kamenih stupova
postavljenih 2004. Litopunktura Zagreba, oblik umjetničkog rada u cilju
očuvanja životnih tokova ekološki labilnih prostora, međunarodni je rad
umjetnika iz Hrvatske, Slovenije i Njemačke pod vodstvom svjetski
priznatog akademskog kipara Marka Pogačnika.
Nakon što pjevačici Nives Celzijus nije dodijeljena nagrada Kiklop za hit godine na Sajmu knjiga u Puli, pokrenula se prava lavina. U svim novinama, u rubrikama spektakli i kultura, pojavili su se napisi pro et contra Nives. Osim toga, oglasili su se i HHO, te Sanja Sarnavka iz udruge Babe kako bi zaštitili ljudska prava Nives Celzijus. Ona je spektakularno najavila tužbu protiv direktorice Sajma. I tako si je ponovno priskrbila publicitet - njenu knjigu "Gola istina" sada kupuju i oni koji nikad ne bi...
Evo 8-minutnog klipa snimljenog 15. studenog 2008. na najvećem svjetskom okupljalištu ženskih inicijativa, AWID-ovom forumu u Cape Townu. Voditeljica projekta 'Take bach the Tech' Jac sm Kee i moja malenkost složile smo video za njegovu promociju. Take Back the Tech promiče korištenje i iskorištavanje tehnologija od strane žena, a sve u svrhu društvene promjene, ravnopravnosti spolova i prestanka nasilja nad ženama.
Neka od pitanja koje smo postavili sudionicama/ima na forumu bila su: Da li je cyberseks 'pravi' seks?, Kako vi koristite tehnologiju?, Što mislite o ženama koje prave seksi online profile?, Koje eventualne opasnosti vrebaju u cyberspaceu i sl.
Nastup Michelle Obame
na konvenciji Demokratske stranke jako se dopao Amerikancima, jer je
Michelle iskoristila priliku da govori o svojoj obitelji, o
vrijednostima bitnim prosječnom Amerikancu. Nije važno što je riječ o
liberalnoj stranci čiji delegati podržavaju abortus i gej brakove – all-American
retorika briše razliku između glasača različite političke orijentacije
– stabilna obitelj, domoljublje i vjera u Isusa Krista čini sveto
trojstvo političke propagande u Americi.
Odrastajući na otoku na kojem sam u konačnici odlučila i ostati, od malih se nogu susrećem s različitim kulturama i mentalitetima, naravno, kroz turizam, a u obličju turista koji dolaze s raznih strana svijeta, od kojih su neki spavali i u mojemu krevetu (sjećate se, naravno, vi malo stariji kovanice: „Prepustimo gostu i svoj krevet!“ iz doba kada se na Jadranu doslovno tražio krevet više, kada su telefonske linije bile loše i lošije, pa se komuniciralo putem radiopostaja s graničnim prijelazima i ostalim otocima, kako bi se javilo kamo da se više ne upućuje beskrajne kolone turista sa Zapada: Nijemaca, Nizozemaca, Austrijanaca i Talijana, koji su doslovno opsjedali moje krajeve).
Ti su nam ljudi govorili, što ja nikada neću zaboraviti, kako borave u našim kućama jer ih zanima kako mi živimo, kako provodimo dane i jer im se sviđa što smo uvijek nasmiješeni te na raspolaganju da im posvetimo određeno vrijeme ...
Darija Žilić u polugodišnjem pregledu objašnjava zašto su sljedećih 5 žena u Hrvatskoj zaslužile njezinu pozornost: Gordana Lukač Koritnik, Dorta Jagić, Gordana Benić, Severina i Tatjana Jurić.
Neprekidno si postavljam pitanje, jesmo li mi ljudi dovoljno narasli u svjesnosti kao vrsta, da bismo pravilno percipirali svijet oko sebe, misleći pritom na onaj dio čovječanstva koji čini većinu, na običan puk. Odgovor je, dakako, nismo.
Stojka je visoka i tanka, baš kao i ja. I lijepa je. Ima istaknuta ramena i bradu. Nije to nekakva fizička neproporcionalnost koja upada u oči. Potrebno je odraditi nekoliko rundi druženja s njom da primijetiš kako dostojanstveno podigne bradu kad iz malog kazana nalijeva kuhano vino u široke staklene čaše i slaže ih na šank, pomno kao babuške od krhkog porculana. I kako zavodljivo izvije ramena kad se proteže kraj džuboksa. To se, mislim, zove gracioznost.
I baš ću pisat po domaću. Aš san jadna (ovdi jadna ne znači brižna nego da mi je puni kufer!)
Dunkve, prišlo mi je javit se z molbu jednomu našemu cjenjenomu Društvu a sve kako bi me primili za svoga člana. I napisala san lipo ja tu molbu sve kako piše va njihovomu Statutu i poslala na poštu preporučeno.
Za par dani mi zvoni mobitel i nika ženska me pita ko san to ja.
Piše: Darija Žilić
Muškarci žene koje ih odbiju nazovu kurvama, biseksualkama, lezbijkama,
luđakinjama... Nekad ne ostaju samo na uvredama. Nekad pretuku ženu,
nekad je ubiju. Prije nekoliko godina neki lokalni politički moćnik iz
Sinja, zajedno sa prijateljima, silovao je i ubio djevojku Anđelu
Bešlić.
Glava mi je visjela preko ruba bazena za pranje kose kao otežao tučak.
Zlatka se mekim, lascivno sporim kružnim pokretima probijala prstima
kroz mokru težinu moje grive sve do vlasišta. Ugoda mi se spuštala niz
vrat u trncima; zatvorila sam oči. Svakako, njezine su jagodice bile
zavodljivo sigurne u svoje iskustvo.
Kasnije me posjela pred veliko ogledalo. U njemu sam hvatala
promišljene škljocaje škara kako brste moje ispucale vrhove, i dva
zareza koja se vragolasto urezuju u kutove Zlatkinih usta kad mi kaže: "Dovest ću ja ovu grivu u red".
Ponoć je prošla, a kako je taksi u Sarajevu četiri puta jeftiniji nego u Zagrebu, vraćamo se njime s Pitchwise žurke. Taksist je mlađi u srcu nego što izgleda; zanima ga točno iz kojega smo dijela Zagreba. Poznaje on Zagreb. Poslije rata proveo je tamo neko vrijeme.
"E, ovdje s desne strane, tu su vam bili najbolji kokteli u Sarajevu. Ma, najbolji u bivšoj Jugi. Tu se krema provodila. 'Broj 1' se zvao, bilo je puno heroina i kokaina, posebno kokaina. A ovo s lijeva, tu se snimala ona scena na padini, pri kraju filma 'Valter brani Sarajevo'".
Piše: Dina Glavan
Dan kao svaki drugi. Završio je ljetni ispitni rok i pokušavam naći dobru knjigu koja nije 35. na popisu literature. Lutajući tako odjelom društvenih znanosti ugledam nešto ružičasto u predzadnjem redu. Feminizam u Hrvatskoj Marka Juriča. U Cosmu bi pisalo: „Suprotnosti se privlače“. Pa počnimo pratiti yellow brick road.
Citat: „Stavljanje žene u feminističke okvire predstavlja nasilno razvlačenje njezine svijesti izvan njezinih naravnih i idealnih granica, u kojima ona može dosegnuti vrhunac svoje prirodne afirmacije, svoje unutarnje i vanjske ljepote. Nadalje, takvim procesom postiže se određeno intelektualno napregnuće, a posljedica toga deformacija je ženske svijesti“.
Piše: Željka Zgonjanin
Sinoć kasno uđem u sobu i prije nego što sam upalila svjetlo, prozor je istaknuo, obasjan reflektorima s igrališta, impresivnu količinu prljavštine, pa sam pomislila kako ga moram danas oprati.
I tako mi se jutros prozor mota po glavi.
Ne nužno povezan s pranjem, već više kao prozor sam po sebi. Kaže se: “Kada Bog zatvori vrata, uvijek otvori prozor.”, ili tako nekako…
Moje razumijevanje Boga sve je problematičnije.
Piše: Darija Žilić
Kad sam se probudila, ruke su mi bile
položene na trbuhu. Prekrižene. Lice je bilo sasvim vlažno, plahta
se saplela oko nogu, glava je skliznula s jastuka. Kroz rolete,
polako se probijalo sunce, neprimjereno dobu godine. Godišnja doba
su se pomiješala, nema više razlika među njima. Umjesto zime,
proljeća, ljeta i jeseni, postoje neki hibridi, neka doba u kojima
se smjenjuju razne vremenitosti, razne klime, razni vjetrovi.
Siječanj, ali sunce je jako, nije zubato, budi me. Prelazim rukama
po trbuhu. Ravan je, ali nisam sigurna, ne vjerujem svojim rukama.
Ponovo prelazim. Gdje se sakrilo dijete? Dijete ne postoji, dijete je
u snu.
Piše: Željka Zgonjanin
Na tamnoplavoj pozadini mnoštvo spermija pliva, naizgled besciljno, tek plivanja ili kretanja radi, a onda se odjednom ukazuje cilj: nogometna lopta.Taman kolika treba biti, lijepa, okrugla, poželjna.
Spermiji se tada veselo okreću lopti te nestaju zajedno s njom u nepoznatome pravcu. Iza toga se pojavljuje bijeli natpis:
ŽIVOT JE IGRA.
Samo, da bi se čovjek (muškarac) igrao u svojoj odrasloj dobi, mora, nužno, prije toga biti rođen. Tehnički: njegov prethodnik, muškarac odrasle dobi, morao se u jednome trenutku svoga odrasloga života odreći igre...
Vjerojatno ste primijetili plakate-citate napisane po Zagrebu slovima roza boje posljednjih tjedan-dva. Za sada se na plakatima osim ovoga (slika desno) bisera Arthura Schopenhauera iz eseja 'Über die Weiber', nalaze i sljedeći:
"Žena je biće, koje se odijeva, brblja i svlači"
(Voltaire, Kritika ciničnog uma )
"Dragi momče, nijedna žena nije genij. Žene su ukrasni spol." (Oscar Wilde, Slika Doriana Graya)
"Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca!" (Sokrat, Wikicitati)
"On ženu mora shvatiti kao posjed, kao vlasništvo koje se može zaključati, kao nešto što je predodređeno za podložnost i u njoj postaje savršeno" (Nietzsche, S one strane dobra i zla)
"Nikad ne vjeruj sjaju u očima žene! To je vjerojatno svjetlo što prodire kroz njezinu šuplju glavu." (Nikola Tesla, Wikicitati)
S web stranice-akcije koja je zapisana na plakatima citati.plakate.googlepages.com prenosimo: "Eksplicitne anti-ženske izjave nekih od najutjecajnijih muških autora izvučene su iz knjiga i upotrijebljene kao javni plakati. Citat izvučen iz knjige i sfere intelektualnog, napisan masno otisnutim slovima roza boje na javnom plakatu ističe konflikt između izjave i načina na koji je prezentirana. Autor je potpisan sitnim crnim slovima u dnu plakata, a korištenje boja nije nevino i neopterećeno mogućim značenjima. Ono mijenja cijelu rečenicu oduzimajući joj legitimitet. Plakate sam odabrala kao izravan način komunikacije koji se ne ograničava samo na galerijsku publiku, već se postavljanjem na ulicu širi urbanim prostorom, a dijeljenjem postaje dio privatnoga prostora pojedinca/ke.
P.S. Za one koje koji nisu iz samih plakata shvatili da su mišljeni ironično - mišljeni su ironično." Na sajtu možete naći galeriju plakata - kako su rađeni, općenito o ideji, kao i reakcije...
Piše: Maja Hrgović
Ako jezik treba nazive za proizvoljne kategorije poput "grube, glasne
žene", ako treba "krompulju" da njome opiše žene koje nisu podobne u
patrijarhalnom društvu - onda bi trebao imati nazive i za druge, manje
proizvoljne kategorije. ...Jezik nas određuje, u svakom pogledu. Ne
bi ga zato trebalo potcjenjivati, ni dopuštati da u nj prodiru
seksizmi, učinkovito oruđe u inficiranju društva predrasudama i
licemjerjem.
Takvi se virusi nezaustavljivo šire: ako postoji krompulja kao
legitimna riječ za glasnu ženu, onda se legalizira situacija u kojoj
žene moraju biti tihe i sitne - inače nastupa "ženomlat" kao mjera zakulisnog sučeljavanja muškarca i žene u Hrvatskoj.
Piše: Elfrida Matuč-Mahulja Strašna je stvar kad na Krku zapuše jaka bura i kada žena sjedi kod kuće bez neke izrazite želje za izlaskom u vrt u ovo proljetno doba u kojem bi takav izlazak trebao predstavljati prioritet. Barem ovdje gdje imamo privilegiju uživati u svojim mirisnim vrtovima i za sad još čistom, morskom zraku.
I nije to tako od jučer. Tako je odvajkada...
Žena će dakle biti prisiljena ili usmjeriti tupi pogled prema TV-u i prepustiti se pranju mozga, ili će odlučiti uzeti neku knjigu i čitati...
Piše: Elfrida Matuč -
Mahulja
Nedavni poziv
na izložbu znakovita imena "ZID SRAMA", u organizaciji
Omladinske grupe Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji u
Kragujevcu, a na temu "govora mržnje" u medijima (naročito
onim tiskanim), potaknuo me na duboko razmišljanje.
Terminski
se ovaj poziv poklopio s
a) aferom (ne)gostovanja LET 3 u Travniku (BiH);
b) objavljivanjem dojmova Jasmine
Tešanović (feministice, političke aktivistice i redateljice iz Srbije) za najjači svjetski blog
BoingBoing s njenog boravka u Hrvatskoj (na riječkom području i
otoku Krku) te...
ili Koliko vrijedi život žene u Kini Piše: Barbara Matejčić
U vrijeme kada je zapadni svijet
zahvatila seksualna revolucija, Kina je slavila svoju kulturnu
revoluciju. I dok mladi zapadnjaci eksperimentiraju u slavu
'seksualnog oslobađanja', njihovi kineski vršnjaci, fanatični
Maovi sljedbenici, na političkim seminarima siluju curice. Zvuči
drastično? Takva je i knjiga 'Dobre
kineske žene' kineske novinarke Xinran
Xue, koju je u prijevodu Martine Čičin-Šain objavio
Algoritam.
Piše: Darija Žilić
Moja ženska genealogija - baka, mama i ja
imamo velike grudi. Sjećam se bakinih smežuranih grudi. Vidjela sam ih
slučajno, kada se spremala kupati. Ona se prepala I brzo ih je prekrila
rukama. Mama je uvijek govorila - ja sam te dugo dojila. Zato imaš
odličan imunitet. Nikad nemaš gripu, prehladu. Hvala ti mama. Satovi
tjelesnog odgoja - zamorna trčanja. Dečki gledaju kako naše velike
grudi lete na sve strane. I smiju se. Kao djevojčica, osjećala sam
sram. Sakrivam ih očevom košuljom, tamnom dolčevitom... Nosim grudnjake
boje bijele kave. Samo da sve bude ravno. Imati grudi značilo je biti
krava muzara. Značilo je biti plodna, rumena seljanka. A koja
djevojčica je to željela.
Plakati se mogu koristiti na različite načine, mogu biti objekt sprdnje, mogu služiti za ispucavanje viška energije, a i nije isključeno da vam samopouzdanje naraste kad pročitate tu količinu gluposti i shvatite da se vaši 'kreativni uratci' ni uz najbolju volju ne mogu mjeriti s tim.
Piše: Maja Hrgović
Ja imam crva u guzici kako mi je nekad govorio moj djed Mate. Bilo je to davno, Mate već dugo spava na staromu cimitru tamo u Dubašnici; ali moj je crv i dalje tu. Čini mi se čak, u zadnje vrijeme puno aktivniji nego je to bio prije jedno petnaestak godina.
Kako bi bolje uskladile roditeljske obaveze s poslom, Jasna i Nevenka smjenjivale su se na roditeljskim sastancima. Lavina ogovaranja i tihoga protesta započela je od drugih roditelja, koji su na njih usmjerili pravovjerni bijes - isprva su to činili prezrivo okrećući od njih glavu, da bi se kasnije "progonu vještica" priključile i nastavnice. Neki su roditelji inzistirali da se Lara premjesti u drugi razred, a svojoj su djeci zabranili da se druži s njom...
Piše: Vera Čudina
Piše: Marina Butorac
Piše: 
Piše: 
Maja Hrgović
Crtica jedan - O taksistu, oružju i broju jedan
Piše: Dina Glavan
Piše: 
Piše: Darija Žilić
Piše: Željka Zgonjanin
Vjerojatno ste primijetili plakate-citate napisane po Zagrebu slovima roza boje posljednjih tjedan-dva. Za sada se na plakatima osim ovoga (slika desno) bisera Arthura Schopenhauera iz eseja 'Über die Weiber', nalaze i sljedeći: 
Piše: Maja Hrgović
Piše: Darija Žilić
