| Kladi se kod i od kuće.com, com... |
| Četvrtak, 17 Svibanj 2007 | ||||||
 Piše: Željka ZgonjaninNa tamnoplavoj pozadini mnoštvo spermija pliva, naizgled besciljno, tek plivanja ili kretanja radi, a onda se odjednom ukazuje cilj: nogometna lopta.Taman kolika treba biti, lijepa, okrugla, poželjna. Spermiji se tada veselo okreću lopti te nestaju zajedno s njom u nepoznatome pravcu. Iza toga se pojavljuje bijeli natpis: ŽIVOT JE IGRA. Samo, da bi se čovjek (muškarac) igrao u svojoj odrasloj dobi, mora, nužno, prije toga biti rođen. Tehnički: njegov prethodnik, muškarac odrasle dobi, morao se u jednome trenutku svoga odrasloga života odreći igre... Pronaći ženu, uvjeriti je na bilo koji način da je ozbiljan, sposoban brinuti se o njoj i mogućoj djeci, nagovoriti je na potpisivanje doživotnog (crkvenog) ili makar privremenog (građanskog) ugovora o zajedničkome životu, oploditi ju, uz dosta sreće biti uz nju sve vrijeme trudnoće, podijeliti s njom brige oko djeteta, raditi i zaraditi dovoljno kako bi dijete odraslo, završilo školu, zaposlilo se... Za sve to vrijeme morao se, nužno, odricati igranja ili bar srezati igranje u manji format. Obitelj i odgoj djece te posao oduzimaju popriličan broj sati od dnevno raspoloživih 24.  Kladionice, pretpostavljam, vode uglavnom muškarci. Uostalom, i većinu igara izmislili su muškarci, no kako se vrijeme, običaji, a usto i fizička spremnost kod istih mijenjaju tijekom godina, vjerojatno su još u kamenome dobu shvatili kako je teško, primjerice, bacati štap ili kamen, a da ne govorimo o tome kako je naporno praviti i odgajati djecu nakon nekoga vremena. Žene, koje su potrebite u njihovim životima, u tom smislu nisu baš poticajne. Naročito protokom vremena zbrojenog s brojem rođene djece. Pa su se posvetili drugačijim igrama. Šahu, klađenju, politici, mudrovanju, pravljenju piva - i sličnim stvarima. Iako u prethodnoj rečenici «mudrovanje» nije na prvome mjestu, ono je neosporno, barem je u jednome manjem dijelu muške populacije izrazito dominantno. Posebno mudrovanje o održivome razvoju, koje se, doduše, tek odnedavno tako naziva, ali je zapravo, pod drugačijim imenima poznato oduvijek. O čemu se tu radi? Dakle, ako se muškarac potrudi, nađe ženu, napravi djecu, pobrine se da ona odrastu, požene se, naprave vlastitu djecu i ne razmišlja dalje od toga, imamo razvoj. Kaotičan, stalno rastući razvoj, koji zahtijeva sve više rada, truda, potroši čovjeka i ne ostavlja mu ništa. Navodno je još Sveti Nikola rekao «samrtna košulja nema džepova».Naravno, on je bio svet čovjek i rečenica je imala sasvim drugačije izvorno značenje, ali je tumačena često i na sasvim drugi način: «Ako radim i sakupljam cijeli život, a ne mogu ništa od toga ponijeti sa sobom ni u času smrti – čemu zapravo sve to?» Onaj, kojega ne imenujemo, onaj protiv kojega se borio i Sveti Nikola – podigao je glavu, sklopio mali prenosivi stolić, izvadio iz dubokih džepova tri orahove ljuske i mali kamen...  Tako su muškarci otkrili da je igra, a posebice igra s klađenjem, bolja od mnogih drugih stvari u životu. Kamenčić, nevidljiv ispod orahove ljuske, uzbuđivao ih je nekada jednako kao što ih danas uzbuđuje kotrljanje lopte u dalekoj i nepoznatoj zemlji. Sve više nepotrošenih spermija poludjelo je za tom tajnom i nevidljivom kuglicom, daleko više nego za zastrašujućom perspektivom nepovratnog utapanja u jednoj sasvim nepoznatoj i neizvjesnoj biološkoj lutriji bez ikakvih stvarnih obećanja ili jamstava.Porastom standarda, koji je dakako produkt silnoga mudrovanja o održivome razvoju, dogurali smo do danas, iako uz mnogo muke. Održivi razvoj zahtijevao je silne inovacije, napredak od koplja do nuklearne bombe, od motike do kombajna, od lova do kloniranja životinja, od prvobitne razmjene glavice luka za dvije jabuke do svjetskih burzi... Uza sve promašaje, korekcije u obliku svjetskih kriza, ratova i totalnog iskorištavanja svega dostupnoga, negdje se ipak potkrala greška – održivi razvoj je ponovno u pitanju, posebno jačanjem humanitarne i ekološke svijesti. I tako je poruka s početka ove priče konačno zauzela svoje pravo mjesto u svijetu i svijesti. Muškaraca. Spermije, energiju, pamet, kao i novac, koji je produkt prva tri - treba potrošiti na humani, miroljubivi i zabavan način, kako bi se održivi razvoj konačno obistinio. Klađenjem. Klađenjem (u proširenoj verziji: klađenjem i igranjem igrica) kod i od kuće. Kupovanjem navijačkih šalova za sobnu upotrebu, ispijanja gajbi piva u zatvorenome prostoru. Posvemašnjim okupiranjem svih preostalih resursa koji su se rabili u svrhu poboljšanja obitelji, društva i zajednice, komunikacije ili umjetnosti.  Gdje su u ovoj priči žene?Ne vide se. Prezaposlene, rade na poslu, rade kod kuće, odgajaju djecu koja imaju sve veće prohtjeve, koja se školuju i ostaju nesamostalna sve duže – rade. Rintaju. Postaju čimbenik. Postaju znanstvenice, postaju predsjednice kompanija, država. Mudruju o nekom novome održivome razvoju, u kojemu njihove loptice neće biti predmet igre za malene veseljake s repićima, nego promišljena i izbirljiva jajašca, svjesna svoje uloge u stvaranju novoga ljudskoga bića. Možete li se kladiti u to? Ili možda protiv? Ili je kamičak ispod treće ljuske. A, zapravo, možemo se kladiti i u ovu varijantu. Ako onaj kojega ne imenujemo nije varalica – šanse su nam kolosalne. Više o autorici teksta Željki Zgonjanin možete naći na njenom blogu Vukovarski som.           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje