| Kulturizam, što je to!? |
| Ponedjeljak, 07 Srpanj 2008 | ||||||
|
Odrastajući na otoku na kojem sam u konačnici odlučila i ostati, od malih se nogu susrećem s različitim kulturama i mentalitetima, naravno, kroz turizam, a u obličju turista koji dolaze s raznih strana svijeta, od kojih su neki spavali i u mojemu krevetu (sjećate se, naravno, vi malo stariji kovanice: „Prepustimo gostu i svoj krevet!“ iz doba kada se na Jadranu doslovno tražio krevet više, kada su telefonske linije bile loše i lošije, pa se komuniciralo putem radiopostaja s graničnim prijelazima i ostalim otocima, kako bi se javilo kamo da se više ne upućuje beskrajne kolone turista sa Zapada: Nijemaca, Nizozemaca, Austrijanaca i Talijana, koji su doslovno opsjedali moje krajeve).
Ti su nam ljudi govorili, što ja nikada neću zaboraviti, kako borave u našim kućama jer ih zanima kako mi živimo, kako provodimo dane i jer im se sviđa što smo uvijek nasmiješeni te na raspolaganju da im posvetimo određeno vrijeme ... Vjerujte mi, tako je i bilo, i bilo je iskreno. Nismo više takvi, i ne pokušavajte mi proturječiti. Nije to više ni blizu onoga iskrenoga osmijeha i toploga dočeka dobrodošlice! Nismo više oni ljudi. Nikako. Promatrajući, dakle, te ljude i nas nekada, kad sam bila dijete, kasnije kao školarka radeći sezonski u turističkim uredima te ove ljude, ali i nas sada kao iznajmljivač, čime sam se prisiljena baviti i danas radi puke egzistencije, stvorila sam neke svoje zaključke, iza kojih čvrsto stojim – ma kako oni odbojno zvučali glasnogovornicima današnjeg tzv. „elitnog turizma u Hrvata“. Prvo, današnji je turizam, osim u pojedinim bljeskavo zvjezdanim i vrlo skupim destinacijama koje se ogledaju u par turističkih središta i određenom broju zaista kvalitetnih smještajnih zdanja (hotela, privatnih vila i sl.) u globalu gledajući na najnižoj točki od kad me moja sjećanja služe. Na žalost, ispada da su pobrkani lončići pa je onaj turizam od nekada (kada su se u većini tražile i nudile sobe – pazite to vam već puno govori o vanpansionskoj potrošnji) nazvan „masovnim turizmom“; a ovaj današnji kada nam turisti preko granice dovlače od smrznutog kruha, kapule, krumpira i svega ostaloga i kada se traže i nude isključivo apartmani (u kojima većina gostiju boravi čitava 24 sata s kratkotrajnim skokovima do mora između dva hranjenja, što vam također isto puno govori o vanpansionskoj potrošnji), što je hrvatski turizam dovelo na najniže grane i ostavilo polupraznima ugostiteljske objekte, dućane, tržnice i sva ostala mjesta na kojima bi bilo normalno da se turisti zadržavaju i da ih obilaze; pogađate ne doslovno elitnim, ali svakako kvalitetnijim turizmom!  Duane Hanson - Flea Market Vendor Riješimo se povodljivosti, bacimo u smeće svoj tradicionalni kompleks manje vrijednosti radi kojega sve tuđe trenutačno proglašavamo boljim i pametnijim, a sve svoje prvi počnemo pljuvati ili se priklonimo pljuvačima po našem! Sramotno! Kako smo mogli dopustiti izumiranje naših dijalekata? Našeg jezičnog bogatstva? Zar ćemo govoreći nekakvim sms-englesko-hrvatskim kvazi jezikom biti slobodniji? Vrijedniji? Malo Morgen! Pristat ćemo radije na uklapanje u bezličnu masu, nego biti originalima. A svuda u svijetu na cijeni su samo originali ljudi moji. Nikakve replike ili kopije! Ključne stvari o kojima predlažem razmišljati su dvije: Sloboda! Sloboda je stanje duha! A stanje duha može imati nacija koja ima taj svoj „duh“ svoju osobnost! Slobodan je čovjek svoj na svome, širokih vidika, nezaslijepljen prljavštinom novca i sitnim zadovoljstvima u stilu: „Moj tata vozi veći auto!“ – oprostite, karikiram, ali namjerno. Kultura! Kultura je stil života. Nije to broj odlazaka u kazalište ili galeriju, nije kultura broj pročitanih knjiga. Sve je to divno i naziva se uz još mnogo toga što je predviđeno da nam obogaćuje život i onaj gore spomenuti duh, kulturnim djelatnostima – umjetnošću. Fatalna je greška kulturu poistovjećivati isključivo s umjetnošću i kulturnim djelatnostima. Kultura je naš način života. Kultura je ono kako hodamo ulicom, kultura je nasmiješen ući u tramvaj, kultura je prepustiti sjedište starijem ili nemoćnijem, kultura je pozdrav, kultura je način ophođenja i govorenja, kultura je sjetiti se kako u kupaćim gaćama kroz koje izviruju stidne dlake nije baš najuputnije ući u banku, poštu, dućan, općinu ili nedaj Bože crkvu. Kultura je znati gdje i u kolikoj mjeri možemo konzumirati slobode koje su nam zagarantirane. Kultura je imati mjeru i granice, poznavati moral i etiku. I gdje smo u svemu tome mi? Jesmo li se još uvijek uspjeli pronaći?  Duane Hanson - Traveller To su, nažalost ljudi koji u većini pate od kroničnog nedostatka elementarne kulture življenja – ili su pak njihove novostečene slobode ipak samo mrtvo slovo na papiru i takva farsa, pa se ovdje, gdje su čuli da pravna država ne funkcionira baš najbolje, ponašaju što bi rekli moji Boduli „kako blago bez konopa“. Zabrinjava me ipak… lanjska ocjena gradonačelnika Venecije, koji je upravo Hrvate ocijenio baš ovako kako ja ocjenjujem ove goste koji dolaze na moj otok, a svako uvjeravanje da bi bilo zgodno u stranoj zemlji i tuđoj kući pročitati „kućni red“ za kojega ću ja, kao iznajmljivač, ako ga nemam vidno istaknutog platiti masnu kaznu; tumače ponižavajućim te pišu protestna pisma svojim veleposlanicima kako ih se tretira kao građane drugog reda… Zabrinjava me ipak... Pa se pitam: A tko to nas prezentira svijetu, u istom takvom primitivnom svjetlu?           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje