Piše: Elfrida Matuč - Mahulja
Nedavni poziv na izložbu znakovita imena "ZID SRAMA", u organizaciji Omladinske grupe Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji u Kragujevcu, a na temu "govora mržnje" u medijima (naročito onim tiskanim), potaknuo me na duboko razmišljanje.
Terminski se ovaj poziv poklopio s
a) aferom (ne)gostovanja LET 3 u Travniku (BiH);
b) objavljivanjem dojmova Jasmine Tešanović (feministice, političke aktivistice i redateljice iz Srbije) za najjači svjetski blog BoingBoing s njenog boravka u Hrvatskoj (na riječkom području i otoku Krku) te... 

c) dodjelom 'Godišnje nagrade Matko Rojnić zaposleniku za izniman doprinos radu i razvoju Knjižnice' djelatnici NSK u Zagrebu,  Veroniki Čelić-Tici uvelike zaslužnoj za inkviziciju nad nehrvatskim ili točnije srpskim knjižnim fondom u hrvatskim bibliotekama ranih devedesetih. Niz naoko nepovezanih detalja, reći će netko...

No da li je tome baš tako!?

Akteri svih navedenih događanja, na neki su način vezani uz kulturu. "LET 3" je upravo u doba izbijanja skandala primio nagradu svoje Županije za unaprijeđivanje kulturnog stvaralaštva, dok će se u Travniku napredna javnost istodobno posipati pepelom po glavi radi samovolje jedne osobe na položaju te istu grupu nazivati avangardom, alternativom, zamalo underground scenom; iako ona predstavlja zapravo sami vrh hrvatske rok-scene, svidjelo se to nekome ili ne.

Tešanović će pak, očima trezvenog promatrača putovati Hrvatskom (poput mene Srbijom prije par mjeseci) i primijećivati razlike i sličnosti u fizičkom i mentalnom stanju dvije zemlje i dva naroda površno gledajući, nikad udaljenija. Zagrebemo li, međutim, malo ispod površine, naići ćemo na vječite zajedničke nazivnike, sviđalo se to nekome ili ne.

Šlag na kraju je svakako izvrsna kolumna Viktora Ivančića u Feral Tribuneu, o ranije spomenutoj knjižničarskoj nagradi. Tu moram biti toliko zločesta i neprešutjeti osobni komentar koji mi se jednostavno nametnuo. Naime, čemu se javnost u Hrvatskoj zgraža nad pojavom Hitlerova lika na vrećicama šećera u nekom Ličkom bircu te vicevima logoraške tematike otisnutim na istima? Ta nisu li i po njegovom nalogu knjige spaljivane na lomači?

Otkad je svijeta, postoje i ratovi. Na žalost, uvijek postoji ta manipulacijama podložna, primitivna kritična masa koju će ratni huškači, a za neke najčešće isto tako primitivne i iznad svega, uskogrudne ciljeve; vješto okrenuti protiv nekoga. Primitivizam će u ratnim uvjetima eskalirati do animalizma, čemu možemo zahvalitit toliki broj zločina i njegovih žrtava.
No otkad je svijeta i ratova, postoje i mirnodopske godine. Zamislimo situaciju "čišćenja" teritorija napadnutih zemalja od kulture i umjetnosti zemalja koje su u nekom ratu bile agresori... U vrlo kratkom roku kultura bi bila sasvim izbrisana s lica zemlje.

Da smo svi mi na Balkanu (pitam se kada ćemo ovu činjenicu početi upotrebljavati kao nešto što nas na neki način čini svojima!?) lišeni svijesti o gornjim navodima i čvrsto zakukuljeni u vlastite čahure nacionalnih novootkrivenih veličina; govori nam šutnja svekolike javnosti o ovakvim događanjima.

Naročito one tzv. kulturne javnosti i to uvijek u pravilu u prijelomnim i povijesnim trenucima iliti trenutcima kako god se kome sviđa.
Na taj i takav način, uz naše kulturno prešućivanje svima će nam se zajedno s razlogom dogoditi podizanje "ZIDA SRAMA" u vlastitim glavama.

Jednima zbog prešutnog odobravanja govora mržnje koji odbija govoriti istinu i uporno pozivanje na nepoznavanje istine; drugima zbog veličanja jednih simbola zla kao da je i zlo na vagi temeljem trenutačne popularnosti onoga tko ga je počinio; trećima radi licemjernog moraliziranja i proglašavanja vulgarnošću pokazivanje muške golotinje u doba procvata seks industrije i bezočnog eksploatiranja ženskih tjelesa i golotinje na svakom koraku (i u svakom krilu političara)...

A da si radije priznamo kako smo za nečije lažno poštivanje naših malenkosti prodali vlastito poštenje i moralne vrijednosti izokrenuli naopako kako bismo željenom zapadu bili što sličniji i da iz onih muških guzica uberemo ponuđene nam ruže?

Možda bi tada recimo suradnja hrvatskog i srpskog kriminalnog miljea prestala biti top temom za udarni termin Dnevnika, a suradnja umjetnika iz dvije narečene države hranom za trećerazredna glasila koja ne znaju za drugi, osim za govor mržnje...

Komentari

Dodaj Novi

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."