| Nitko nema pravo osjećati se ružnim |
| Četvrtak, 05 Veljača 2009 | ||||||
Piše: Vera Čudina
Čovjek, kao biće ljubavi, ne može biti ružan, bez obzira na fizički
izgled. Tko definira što je to fizička ljepota? Okolina ili ogledalo
pred kojim stojimo i promatramo se? Okolina, šuškanjem iza leđa,
komentarima u lice, podsmijesima, pogrdnim imenima, a tek zatim
ogledalo.
Imamo pravo biti nezadovoljni svojim fizičkim izgledom, ali se nikada
ne bismo smjeli osjećati ružnima. Neizbježno je da ružan čovjek postaje
nesretan čovjek, dok je nezadovoljan uvijek ponovo u prilici da postane
zadovoljan.
Zato bi svatko trebao i te kako promisliti o ogovaranju tuđeg izgleda, znajući da bi sutra i on mogao postati tema istog sadržaja – tijelo i lice stavljeno pod povećalo tuđih očiju.
Lako je naći zamjerku i naoko besprijekornom izgledu. Kriterije ne postavlja nitko drugi do ljudi sami, a ljudski su dojmovi različiti i varavi.
Zato se niti jedan čovjek ne bi smio upuštati u raspravu o bilo čijem izgledu ima li trunku samokritičnosti. To je hod po tankom ledu. Najljepša je duševna ljepota, jer toplo srce i čista duša ne mogu ostati neprimijećeni. Znati da je duševna ljepota izvor fizičke, nije znanje “više svijesti“, već zdravog razmišljanja.
Imati veći ili manji nos, punije ili tanje usne, nožice kao grančice ili balvane, te poprsje u koje svi upiru prstom – komu je to važno. Samo onome tko izgledom pokušava prikriti unutarnji nemir. Oni “brižni”, koji naglašavaju tuđe nedostatke, očito se stide vlastitih.Svakomu nešto smeta na njegovu tijelu, ali to ne znači da ga moramo plastificirati. Ako su Egipćani mumificirali ljude u pokušajima da ostave trag za vječnost, znači li to da ćemo mi ostaviti silikonske kugle raznih oblika i veličina razasute po cijeloj zemlji, koje će u dalekoj budućnosti arheologe bacati u duboke dvojbe. Poželjno je dotjerivati se, ali radije na prirodan nego na umjetan način. Još je ostala pokoja šuma kojom možemo trčati ili šetati, vode nije nestalo, a mahati rukama i nogama nauče svi. I glazba još poziva na ples. Trebamo li dosegnuti ideal savršene ljepote po uzoru na lica s naslovnica ili naći vlastiti ideal u sebi? Iako ćemo već sutra vjerojatno poželjeti izgled nekog fizički “idealnog” bića, istina ostaje – ljepota bez duše prolazna je, samo ona proizišla iz duše ostaje zabilježena. Tekst je preuzet iz Večernjeg lista
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje

Piše: Vera Čudina
Imati veći ili manji nos, punije ili tanje usne, nožice kao grančice ili balvane, te poprsje u koje svi upiru prstom – komu je to važno. Samo onome tko izgledom pokušava prikriti unutarnji nemir. Oni “brižni”, koji naglašavaju tuđe nedostatke, očito se stide vlastitih.









