Piše: Željka Zgonjanin

Biblijska veza tanka je i uvrnuta, no priča o Joni, kitu, Bogu, ljudskosti i dobroti jedna je od onih koje mogu razumjeti. Mnogo togai što ne razumijem, ne istražujem iz razloga ne-nerviranja mene osobno.

Danas oko sedam ujutro prilično sam sklona verziji Boga koja podsjeća na ponešto isfrustriranu, nervoznu, ljutitu, osvetnički raspoloženu zlatnu ribicu, nevoljno vezanu za onaj ugovor o tri želje.

Nisam ja poželjela baš prozor, ali hajde, uzmimo da jesam.

Pa - eto, imam prozor.

I što sada? Što ću ja s prozorom? Ima li on svrhu? Što može donijeti prozor? Što prozor može raditi? Prozor na devetome katu??! U prizemlju kroz prozor u slučaju nužde možeš ući, izaći, pustiti ljubavnika, gledati na ulicu, mogu te opljačkati, što ja znam, može netko, na primjer, pokucati na prozor… Ali na devetome katu?

Broj zaključaka otprilike je 0. Mogu gledati neke lokalne nogometne tekme, ali to sigurno nije ono što sam željela.

I tako, umjesto da operem prozor, pijem kavu i mozgam. Pitam se kako je to bilo na samom početku. Veliki Dizajner je samovao negdje u svemiru, pravio je sunca, mjesece, planete, maglice, anđele koji su mu se klanjali i divili mu se.

Je li njemu to sve pomalo dosadilo? Pa je odlučio napraviti zemlju, ovako lijepu, šarenu, okruglu, podatnu, plodnu? Onda, dok ga je držao početni entuzijazam, napravio joj je svu tu floru i faunu, kako bi bila sretna i imala se čime baviti. S druge strane, prema svemu što su nas učili, dotični sa nebesa nikada se nije bavio masovnom proizvodnjom, problemima održivog razvoja, resursa i energije nego isključivo dizajnom. Napravi dvije žirafe, ostatak posla prepusti pogonu matere nam zemlje.

A ta gospođa je posve očito bila na početku karijere zaljubljena i gledala je Kreatora kao Boga, nekritično, oduševljeno, pokorno i krajnje entuzijastično. I rađala kao luda, odgajala, mijenjala pelene, osnivala škole, preživljavala pubertetske, bračne i vanbračne muke svojih potomaka, pokušavala posredovati, miriti, čuvala unuke...Tako je, zapravo najlakše objasniti dinosaure, čudnovatog kljunaša, debelog crnog mačka i mene kao najbliži rod. Ako se i nađe neki naivac pa pita kako je to moguće – odgovor Krajnje Autoritativnog glasi: “tako to mora biti“ i gotovo.

U najboljem slučaju:

Ma, sve familije imaju svoje čudake, probleme ili nešto slično.

Onda je nekako veza pukla. Nije li Macho Stvoritelju dosadila ta velika, šarolika i bučna planeta koju je zasijao? Pa se pokupio i otišao u nepoznatom pravcu u potragu za nekim mlađim, tanjim, eteričnijim i nezahtjevnijim kuglicama, sklonim divljenju i bezuvjetnom povjerenju?

A ovamo navraća tek tu i tamo, malo podijeli savjete, malo prijeti, malo lupi šakom o stol ili kazni neko svoje neposlušno dijete, pa opet, kada mu dojade ta silna, pametna i zahtjevna djeca koja odrastaju bez njega i imaju svoja mišljenja i stavove, pokupi se iznerviran i ode, naglašavajući Smušenoj Plavoj i djeci njenoj da su oni krivi zato što On nema mira u svojoj vlastitoj kući?

A djeca kao djeca – I sama vide da je ovdje postalo pomalo tijesno, razmišljaju o samostalnom životu negdje dalje, ne predaleko, ali možda Mars..., traže vodu, razmišljaju o nekom novom žitu na nekoj novoj, netaknutoj njivi.

Spremaju se polako, vade i zadnje zalihe iz majčine pričuve, ako se ona slučajno pobuni kako bi zaštitila one male, ostave mrvice ili joj povlađuju i nastavljaju po svom, a ona nadjačana i odavno nadglasana pokušava nahraniti, zagrijati ili ohladiti ili zasijati ili podučiti ili naprosto sakriti one najslabije.

The Quebec Garden, The Legend of Mother Earth

Sjeća se, u ova sve toplija svitanja, nekih priča koje su je privezale za Oca Svega Postojećeg, u vrijeme kada je još bivao ovdje i bavio se djecom, dok su bili mali i slatki, dok se još na malene i nevine samosvojnosti i grijehe mogao nasmijati i opraštati, zbog čega ga je voljela i vjerovala mu.

A onda priča polako nestaje u sjećanju dok stavlja istanjenu i izbledjelu pregaču, veže je pomalo artritičnim prstima i prima se poslova svakidašnjih.

Prvotno u proširenoj verziji objavljeno na blogu Vukovarski som.

Komentari

Dodaj Novi

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."