| Što je novo u HDLU-u |
| Ponedjeljak, 02 Ožujak 2009 | ||||||
|
Piše: ak.slik. Krešimira Gojanović
Prošlo je već godinu dana od kad je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
u Zagrebu dobilo novu upravu na čelu sa presjednikom HDLU-a - ak. slik.
Josipom Zankijem, te novim ravnateljem Brankom Franceschiem. U
međuvremenu se tokom njihovog mandata konačno osposobio portal društva,
na kojem sad postoji i baza hrvatskih umjetnika, te se periodično
objavljuju važniji likovni natječaji, što su hrvatski umjetnici čekali
skoro osam godina, pa to možemo pisati u male pozitivne pomake kad je u
pitanju informatičko opismenjavanje HDLU-a i njegovog članstva. Portal HDLU-a može se vidjeti na adresi www.hdlu.hr. No osim ovih spomenutih kozmetičkih promjena, neka važna pitanja i dalje ostaju neriješena, a to je prije svega pitanje Kluba umjetnika u prostorima HDLU-a u Zagrebu. O tom klubu raspravlja se već desetljećima bez ikakvih konstruktivnih rješenja, svaki dosadašnji upravni odbor umjetnicima je obećavao klub i svaki put su to ostala samo prazna obećanja. Zbog iznevjerenih obećanja i članovi su vremenom postali inertni, te potpuno nezainteresirani da su-kreiraju kulturnu politiku svoje udruge, čime umjetnici zapravo sami sebe stavljaju u podređeni položaj, a razni upravni odbori koji se mijenjaju svake dvije godine onda praktički mogu raditi šta hoće, bez neke bitnije kontrole i nadzora od strane cjelokupnog članstva. ![]() Magnolija i HDLU - Ivo Tišljar Ali gdje bi uopće umjetnici učlanjeni u HDLU mogli uspostaviti takav vid konstruktivne razmjene i suradnje, kad se u prostorijama HDLU-a ne može naći ni jedan mali prostor da se u njemu recimo postavi automat za kavu, par kompjutera, stol, stolice i da to onda bude neki improvizirani Klub hrvatskih likovnih umjetnika? Zbog čega je to tako veliki problem, a koji do sad nije uspio riješiti ni jedan prijašnji upravni odbor, pa se očito ni ovaj sadašnji ne kani s time previše baviti ? Nadalje, da li to znači da se hrvatski umjetnici uprkos članarinama koje plaćaju u svojoj udruzi i dalje trebaju sastajati po birtijama, stanovima, na cesti i sl. ? Ali ako je to tako, postavlja se onda pitanje čemu nam uopće služi HDLU, odnosno, kome služi HDLU? :) ![]() Okrugli Meštrovićev paviljon sagrađen je 1938. Tu su onda i strukovna predavanja i tribine – nerazumno je da u HDLU mogu kad god hoće dolaziti razni kustosi i povjesničari umjetnosti predlagati i izvoditi svoje projekte, a da s druge strane sami likovni umjetnici u svojoj udruzi nemaju ta ista prava, da organiziraju napr. tribine i predavanja o svojim strukovnim interesima i svim onim specifičnim problemima koji našu struku prate, kao što su problemi likovnog tržišta, netransparentnih strukovnih natječaja, te korupcije i nepotizma u nekim likovnim krugovima, a o čemu se u nas malo tko usudi govoriti, iako svi dobro znamo da korupcije u kulturi i te kako ima i da ona podjednako šteti i pojedincima i institucijama i strukovnim udruženjima. ![]() Meštrovićev paviljon bio je džamija od 1941-1945, a minareti su srušeni 1949. Moje duboko uvjerenje je da se problemi ne rješavaju zato jer ljudi o njima ne razgovaraju, a ne razgovaraju između ostalog i stoga što nemaju gdje, nema kluba, niti ikakve konkretne inicijative da se on napravi u skoroj budućnosti. Ispada zapravo kao da netko svjesno radi na tome da razjedini i oslabi hrvatske umjetnike time što ih spriječava da se sastaju u većem broju i otvoreno govore o svojim problemima ! Pa se tako na pitanje "šta je novo u HDLU-u" mirno može reći da je malo toga novog, sve je već viđeno i ranije, pozitivne promjene su male, a one negativne pojave koje se vuku godinama i dalje se ne rješavaju na pravi način, uprkos vrlo ambicioznim obećanjima kolege Josipa Zankija, a koja je on davao na početku svog mandata. Nekako je običaj i kod prijašnjih presjednika HDLU-a bio baš takav da su svi odreda voljeli davati intervjue i uživali su u bljesku kamera, promičući uglavnom vlastitu personu, umjesto interesa članstva kojeg zastupaju, stoga bih ja konačno voljela na čelu HDLU-a dočekati osobe koje će ipak biti skromnije, samozatajnije, ali u svojim djelima puno temeljitije i konstruktivnije, a ne da im HDLU služi samo kao prolazna ispostava za građenje vlastite karijere. No mora se naglasiti da politika unutar HDLU-a u velikoj mjeri zavisi i od nas umjetnika – mi smo ti koji svojim prijedlozima, kritikama i aktivnošću također imamo moć da stvari mijenjamo na bolje, inertni umjetnici više nikom ne koriste, ni sami sebi, ni svojim kolegama, ni svojim udruženjima. Pred nas se ipak stavlja odgovoran zadatak da budemo pozitivan uzor mlađim generacijama, da ih naučimo da misle vlastitom glavom i što je najvažnije, da zbog toga nikad ne budu sankcionirani, zastrašivani ili marginalizirani od nekakvih institucijskih "komesara" kao što se znalo dešavati nekim umjetnicima iz starijih generacija, jer vrijeme šutnje hrvatskih umjetnika odavno je prošlo i otišlo u "povijesna bespuća", stoga apeliram i na kolege – govorite o problemima javno, slobodno i bez straha, također i pišite o njima, jer mjera slobodnog duha je također mjera i naše umjetničke i strukovne kvalitete. :)
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje
















