Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Xinran: Dobre kineske žene
Petak, 23 Veljača 2007
ili Koliko vrijedi život žene u Kini
Piše: Barbara Matejčić
U vrijeme kada je zapadni svijet zahvatila seksualna revolucija, Kina je slavila svoju kulturnu revoluciju. I dok mladi zapadnjaci eksperimentiraju u slavu 'seksualnog oslobađanja', njihovi kineski vršnjaci, fanatični Maovi sljedbenici, na političkim seminarima siluju curice. Zvuči drastično? Takva je i knjiga 'Dobre kineske žene' kineske novinarke Xinran Xue, koju je u prijevodu Martine Čičin-Šain objavio Algoritam.
Tko je Xinran?
Xinran Xue novinarka je čije je ime zahvaljujući njenoj radijskom emisiji postalo slavno u Kini. Rođena je u Pekingu 1958. godine, na vojnom sveučilištu završila je engleski jezik i međunarodne odnose nakon čega je radila u vojsci . 'Dobre kineske žene' nisu njen prvi susret s pisanjem; još u petnaestoj godini objavila je prvu pjesmu, a kasnije je pisala kratke priče i poeziju, što ju je, prema njenom mišljenju, i dovelo do posla na državnoj radijskoj postaji. Xinran, što znači 's užitkom, ima sina tinejdžera, a od njegova oca se razvela jer- kako je rekla u jednom od intervjua – nije smatrao da su žene jednako vrijedne kao i muškarci. Odlazak u London 1997. godine bilo je njeno prvo putovanje na zapad. U početku je radila svakakve poslove, a danas predaje na londonskoj School of Oriental and African Studies. U braku je s književnim agentom Tobyjem Eadyjem, objavila je i roman 'Sky Burial', namjerava ostati u Londonu, ali Kinu često posjećuje.

Iako se njeno iskustvo ne može usporediti sa strahotama koje su prošle njene sugovornice iz 'Dobrih kineskih žena', i nju je obilježila Kulturna revolucija. Rođena je u dobrostojećoj obitelji intelektualaca i dok su druga djeca gladovala, ona je jela uvoznu čokoladu. Živjela je s bakom jer su vlasti smatrale da radno sposobni ljudi svoju snagu trebaju utrošiti u napredak domovine, a ne svoje obitelji. Roditelje je viđala rijetko tako da je u svojoj šestoj godini majku zvala tetom. Malo nakon što se u sedmoj godini preselila k roditeljima, njen se svijet raspao kada su im Crveni gardisti pretresli kuću i spalili gotovo sve što su imali, a roditelje joj odveli u zatvor pod besmislenom optužbom da su kapitalisti i revizionisti. Xinran je s bratom završila u domu za djecu gdje su prošli šestogodišnju torturu ponižavanja i vrijeđanja.
Mučna i šokantna svjedočanstva iz knjige važna su zbog toga što potvrđuju i opominju da zlodjela proizlaze iz vrijednosnog sustava koji podčinjavajući jedne (u ovom slučaju žene) daje drugima opravdanje za zločine.

Priča o jedanaestogodišnjoj djevojčici koju su silovali kao dio redovite prakse na seminarima Crvenih gardista jedna je od onih koju je Xinran zabilježila u svojoj knjizi, a izabrane su među dvjestotinjak koje je između 1989. i 1997. čula u izravnom razgovoru s kineskim ženama. Radeći u tom periodu iznimno popularnu radijsku emisiju 'Riječi na noćnom povjetarcu', prvu koja se bavila životom žena u Kini, razgovarala je telefonski s tisućama žena. Sa ženama koje nisu navikle govoriti o svojim osjećajima, niti je to koga posebno zanimalo. Xinran je neke od tih različitih sudbina zabilježila, uglavnom u formi razgovora, a ono što ih povezuje jest to što su sve te žene u životu tako loše prošle da se čini nemogućim da srce može toliko izdržati. Njihovu je tragediju u najvećoj mjeri odredilo to što su se rodile u zemlji u kojoj život žene nije vrijedio puno.

Čitanje Xinranine knjige je mučno, to su priče koje vam ne daju mira. Ima u njima nešto i od voajerizma, kao kod čitanja detaljnih opisa nesreća u masovnim medijima. Zbog toga ih i nećemo prepričavati, jer odluku želi li se suočiti s njima neka svatko donese za sebe. Xinran te tragedije stavlja u politički i društveni kontekst tadašnje Kine, ali im ne daje čvrsti zajednički okvir. To nije povijest svakodnevice kineskih žena u teškim desetljećima (a ne bi bilo loše da je autorica dublje i koheretnije zašla u tu temu), ni roman, ni sociološka studija. Xinran ne nudi jasan odgovor čemu takva knjiga pojedinačnih svjedočanstava. Da, ona navodi da se na to odlučila kako bi skinula veo sa života kineskih žena, kako bi im dala glas, a i da bi pišući pospremila vlastite osjećaje. Ali, s kojom svrhom mi slušamo njihov glas i mobiliziramo suosjećanje ukoliko se ništa više ne da napraviti, ako se nepravda dogodila dovoljno davno da se krivci više ne mogu kazniti? Na koji način arhivirati te priče u čitateljskoj memoriji? Kao podsjetnik na ono što se dogodilo (dakle, kao sjećanje), kao opomenu da se više ne ponovi? Ako se knjigom ilustrira život kineskih žena, kao što Xinran to djelomice sugerira, onda to nema smisla jer se time samo zadovoljavaju voajerski apetiti gotovo jednako kao čitanjem časopisa 'Moja sudbina' ili nekog sličnog. Iako su priče iz takvih časopisa fiktivne (Xinran možemo vjerovati kada tvrdi da su njene priče autentične iako je iz sigurnosnih razloga ženama izmijenila imena), one jednako mogu šokirati, ganuti i izazvati suosjećanje.

Kineski muškarci tvrde da dobre žene ne postoje

Prije nekog vremena u jednoj od hrvatskih televizijskih emisija novinarka je u dječjem vrtiću pitala djevojčicu što želi biti kada odraste. Umjesto svih onih spektakularnih zanimanja koja djeca zamišljaju, dijete je reklo da želi biti dobro kada odraste. Ženama je često namijenjena - a i same si ju nameću – uloga 'onih koje su dobre': dobre majke, supruge, kćeri, ljubavnice, sestre. Otuda i, pretpostavljamo, naslov knjige, s tom oprekom što kineske žene, iako pokorne, često ne osjećaju da su zadovoljile ulogu dobrih žena. Dok je radila svoju radijsku emisiju, Xinran je postavila dva pitanja muškarcima: koliko su dobrih žena u životu sreli i koje kriterije žena mora zadovoljiti da bi bila dobra. Primila je preko tisuću odgovara, a samo ih je nekoliko među njima odgovorilo da poznaju ženu koju smatraju dobrom! Da bi bila dobra, prema muškim odgovorima žena mora 'zadovoljiti' sljedeće standarde: mora biti tiha, nježna, suzdržana, posebno prema muškarcima, i ne smije izlaziti vani, mora roditi sina, dobra žena nikada ne griješi u kućanskim poslovima – ručak joj ne smije zagorjeti i tome slično, i, naposljetku, mora biti dobra u krevetu i održavati figuru savršenom. S takvim zahtjevima nije ni čudno što ne poznaju dobre žene.

Iako Xinran, naravno, ima drugačija mjerila, sama kaže da se ne osjeća kao 'dobra žena' kada se vrati s posla, a muž joj kuha večeru. Taj je refleks još uvijek usađen u mnogim ženama, ne samo onima koje potječu iz tako patrijarhalnih sredina kao što je kineska. Bez obzira koliko su se muške i ženske uloge liberalizirale, još uvijek dobar dio žena osjeća grižnju savjest (a istovremeno i zadovoljstvo) što muškarci u njihovim životima kuhaju ili peglaju. Kao da bi ipak 'to one trebale raditi'. Iako dobro znaju da je podjela poslova po rodovima samo društveni konstrukt.

Ova knjiga doista potiče na pitanja, primjerice na ono ima li ju smisla preporučivati za čitanje (svakako bi imalo smisla da ju čitaju muškarci, ali nekako sumnjam da su oni čitatelji 'Dobrih kineskih žena'), jer biste time mogli prouzročiti nečije suočavanje s eksplicitnim opisima tuđe patnje i izazivanje osjećaja s kojima ne znate što biste. I da konačno dođemo do jednog odgovora: 'Dobre kineske žene' važne su zbog toga što potvrđuju i opominju da zlodjela proizlaze iz vrijednosnog sustava koji podčinjavajući jedne (u ovom slučaju žene) daje drugima opravdanje za zločine.

Prevedene na tridesetak jezika, 'Dobre kineske žene', na žalost, nisu mogle biti objavljene tamo gdje bi imale najviše smisla – u Kini. Jer, tamošnjim bi ženama pomogle da shvate da nisu same (one ni vlastitim majkama nisu pričale o onome što im se događalo), da se ne okrivljuju za ono što nisu mogle spriječiti, a možda bi utjecalo i na to da se njihov status počne mijenjati. Da se više ne ponavlja Xinranino pitanje iz knjige: 'Koliko uopće vrijedi život žene u Kini?'

Image
 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)