Piše: Lea Kralj Jager

Dok sam još samo razmišljala o tome da počnem pisati o strip-crtačicama, jedina stvar za koju sam bila 100% sigurna bila je da ću započeti s Alison Bechdel. Osim što je iznimna autorica, bila je i razlog zašto sam ustrajala u vlastitome radu u ovome mediju.

Alison Bechdel rođena je 10. rujna u Lock Havenu (Pennsylvania). 1981. diplomirala je na Oberlin College-u te preselila u New York. Prijavila se na par umjetničkih fakulteta, ali ni na jedan nije primljena. Prije no što se počela baviti stripom profesionalno, radila je nekoliko uredskih poslova u izdavačkoj firmi kako bi se uzdržavala.

Bechdel se stripom bavi još od 1983. ('Dykes to watch out for') ali je tek sa strip- albumom (graphic novel*) 'Fun home' 2006. dobila zasluženo priznanje za svoj rad. 
 
DYKES TO WATCH OUT FOR

Njezin kultni strip Dykes to watch out for počeo je kao jedan jedini crtež pod naslovom "Marianne, dissatisfied with the morning brew: Dykes to Watch Out For, plate no. 27" (broj 27 naveden je kao da postoji već cijela serija prije te table). Na nagovor poznanice, Bechdel šalje taj crtež u feminističke novine WomaNews, koje ga objavljuju, i u sklopu kojih strip počinje izlaziti svaki mjesec od 1983. pa nadalje.

Nakon otprilike godinu dana strip su pokupile i druge novine. Naravno, to se odnosilo na indie publikacije, jer kao što i sama autorica kaže, uvijek je tražila pomalo alternativna mjesta za promociju svoga rada.

DTWOF su na početku bile serija nepovezanih priča s raznim likovima. Tek nakon što je objavila prvi strip-album 1986., Bechdel unosi nekoliko glavnih promjena u stripu, od kojih je jedna bila uvođenje stalnih likova. Od toga trenutka strip postaje, riječima autorice "mješavina op-ed kolumne i viktorijanskoga romana".

Ono po čemu je ovaj strip fantastičan i zbog čega je postao toliko važan u LGBTQ zajednici je stoga što autorica uspijeva stvoriti svijet u kojemu su individualne povijesti svih likova i kultura (društvo) u kojoj obitavaju neraskidivo povezani. Ona ne govori o specifičnim životima, već o životu kao takvom. Njezine likove Mo, Toni, Clarice, Lois i ostale vidimo svuda oko nas, u autobusu, za susjednim stolom u kafiću, ispred nas u redu u trgovini. Bechdelini su likovi živi i ostaju u sjećanju čitatelju još dugo nakon što odloži knjigu. Moje vlastito iskustvo s njezinim stripovima uvijek je bilo kao svojevrsno vraćanje natrag u obitelj poslije višemjesečnoga izbivanja. Njezini likovi su mi uvijek bili bliski te me uvijek hvatala melankolija nakon pročitanoga djela, jer je druženje, eto, završilo.

Još jedan od razloga za ovo je i činjenica da Bechdel priču stavlja u realno vrijeme. Njezini likovi nisu hermetički zatvoreni u neki imaginarni svijet**, oni stare i razvijaju se. Žene u njezinu stripu hvataju se u koštac sa svim važnim LGBTQ problemima: coming outom, vezama, posvajanjem djece, transrodnošću i transseksualnošću, biseksualnošću, zdravstvenim pitanjima i mnogim drugim. Još jedna zanimljivost o ovome serijalu je ta što Bechdel često koristi svoje likove kako bi rekla nešto o trenutnim zbivanjima u svijetu. Tako se u stripovima može naći dosta komentara o Bushevoj administraciji i sličnome.

Ove godine 'Dykes to watch out for' slave 25 godina postojanja ali nažalost i svoju privremenu pauzu. Autorica je odlučila stopirati svoj popularni serijal kako bi radila na još jednom memoaru. Radi se o strip albumu koji će se moći iščitavati i kao nastavak 'Fun Home-a' ali koji će se većinski baviti ljubavnim vezama i razlozima zašto ljudi rade neke stvari u istima. Naslov je već spreman i glasi 'Love Life'.  
 

BECHDEL PRAVILO

Bojim se da je već nenapisano pravilo da kad god se spominje Alison Bechdel se mora spomenuti i Bechdel rule.

Bechdel rule je svojevrstan vodič od tri pravila za gledanje filmova i glasi ovako: (1) film mora imati najmanje dvije žene koje (2) pričaju jedna s drugom (3) o nečemu, a da nije o muškarcu.

Ovo pravilo se prvi puta pojavilo u stripu 'The rule' (1985.) koji je Bechdel nacrtala o uvjetima koje ima njena prijateljica Liz Wallace, kada odlučuje koji film će pogledati.

 
FUN HOME  

Naslov kojime je Alison Bechdel stekla slavu i bila svrstana među druge velike autore kao što su Marjane Satrapi i Art Spiegelman je 'Fun Home: A Family Tragicomic'.

Prije ovoga godinama je bila poznata samo LGBTQ zajednici, i nije se ni imala nekih namjera gurati u svijet stripa. Koliko sam vidjela iz dosta intervjua koje sam pročitala, nije se vidjela na strip sceni, i ciljala je samo na queer književnost.

To je jedan od razloga zašto je njen memoar toliko važan, jer osim odličnog djela imamo i rad koji nadilazi tu nevidljivu granicu "lezbijske literature" kao nečega što ne bi moglo biti univerzalno zanimljivo.

'Fun Home' se bavi autoričinim djetinjstvom, u jednu ruku ova knjiga je i Bechdelin manifest o tome zašto je počela crtati (samo što to nikada nije direktno izrečeno, već je zamaskirano unutar knjige), ali fokus je najviše na njenom odnosu sa ocem. Ne-outanim homoseksualnim ocem.

Ne želim ulaziti previše u radnju niti mi je namjera napisati opširan osvrt na temu ovog stripa. Makar bih mogla, naravno, i bio bi gušt napisati ga, ali ono što želim je natuknuti čitatelju/ici osnovu i nadat se da ćete same/i pokupiti koju kopiju Fun Homea i osjetiti zašto je baš ta knjiga dobila toliko priznanja i nagrada.
 
 
 

• Alison Bechdel drži blog (skupa sa skoro potpunom arhivom DTWOF):  http://www.dykestowatchoutfor.com
• Labris (grupa za lezbejska ljudska prava) na svojim stranicama prevodi epizodu po epizodu DTWOF-a na srpski

* bojim se da u nas još ne postoji dovoljno dobar prijevod graphic novela, te stoga isti oslovljavam sa strip album. Ako itko ima ideju za dobar prijevod (a da nije crtani roman) neka se javi, bit ću vječito zahvalna (;
**primjer čega su stripovi u dnevnim novinama ('Mary Worth', 'Čarobnjak iz Ida') gdje likovi zadnjih 20 godina izgledaju isto.

http://garavi-gavran.blogspot.com/