cunterview.net - Gabrielle Bell i njen magični realizam

Dok sam radila pripremu za ovaj članak, nisam mogla ne primijetiti kako ponovno pišem o autorici koja je poznata baš po tome što piše o sebi. Uzevši u obzir da se najviše bavim indi (ili alternativnim) stripovima ovo nije čudno, autobiografija je toliko prisutna, da je katkad više niti ne primjećujem. Dolazi rukom pod ruku sa tom scenom.

Jedna stvar će ipak biti drugačija ovoga puta, jer nismo suočeni sa autoricom koja kroz introspekciju pokušava razraditi odnose sa svojom obitelji ili nacionalnošću. Bell se bavi mnogo lakšim temama, i možda će baš zbog toga biti ugodna promjena u ovoj kolumni.

Gabrielle Bell rodila se 1976. u Londonu ali odrasla u Kaliforniji, nakon što se njena majka razvela i povela ju sa sobom. Djetinjstvo je provela u pomalo izoliranom ruralnom gradu u okrugu Mendocino u obitelji koja se bavila uzgojem marihuane. Sa 17 godina putuje po Europi i upoznaje svoje britanske rođake. Fakultet upisuje u San Franciscu (City College), a 2003. godine seli kod dečka u New York.

Gabrielle Bell

LUCKY (PDF preview/3MB, amazon, drawn and quaterly)

No vratimo se malo unatrag kada Bell 1998. počinje sakupljati svoje kratke priče (svaka pod naslovom Book of... Sleep, Book of Insomnia...). Taj bunt priča završava u zbirci pod naslovom When I'm Old And Other Stories (izdavač Alternative Comics). 2001. izdaje Lucky, malu autobiografsku seriju po kojoj je i najviše poznata i za koju je 2004. dobila Ignatz Award. Sudjelovala je u raznim antologijama (Kramers Ergot, Scheherazade, Drawn & Quarterly Showcase, Sturgeon White Moss and Mome), a jedan od njenih stripova je adaptiran i za filmsko platno.

Iz serije Lucky

Sve u svemu, Bell je trenutno jedna od najpoznatijih autorica na sceni alternativnog (indi) stripa. Njen dnevnički strip Lucky nastao kao neka vrst eksperimenta, koji je trebao biti više zabavan no intimam, a radnja se svodi na njen vlastiti život, život njenih prijatelja, potragu za stanom, ljubavi i pokušajima u vježbanju yoge.

Nepredvidljiv nadrealizam - magični realizam

Kod Bell nećemo naći teški autobiografski memoar, ona izbjegava pisati na taj način i iz razloga da se ne osramoti (i/ili da osramoti ljude oko sebe), kako je jednom izjavila. Ovo se čak može vidjeti u načinu na koji Bell crta: nema ni jednog krupnog kadra, njeni likovi su nam uvijek nekako udaljeni. Ta distanciranost se može objasniti i karakterom same autorice koja za sebe kaže da je vuk samotnjak. Njene priče unatoč tome ne gube na kvaliteti, nisu prazne, već štoviše, daju jednu drugu perspektivu u svom žanru.

Ono po čemu je Bell toliko zanimljiva je nepredvidljiv nadrealizam. Njene priče imaju tendenciju u jednom trenutku otići u nadrealne vode, toliko suptilno da se katkad niti ne primijeti na prvu ruku. Razlog ovome je što je jedna od glavnih tema svakidašnjica i ritam na koji nas autorica navikne. Taj ritam kojim nam priča se ne promjeni ni u jednom trenutku te elementi nadrealnog bivaju predstavljeni kao nešto posve normalno.

Klikni za PDF

Cecil and Jordan in New York (PDF /1.3MB)

Kao što sam već spomenula, jedan od Bellinih stripova adaptiran je na film. Radi se o kratkoj priči Cecil and Jordan in New York, koja je pod naslovom Interior Design završila u triptihu Tokyo!.

Tokyo! je film troje autora, poznatog Michel Gondrya, Leosa Caraxa i Joon-ho Bonga, a Bell i Gondry su zajedno radili na scenariju. Radi se tu o mladoj djevojci koja pretvori samu sebe u stolac kako ne bi bila prevelika smetnja ljudima oko sebe. Ovo je jedna od onih priča u kojima možemo osjetit Bellin divan smisao za nadrealizam i/ili magični realizam. Suradnja Gondryja i Bell nastavila se u obliku Kuruma Tohrimasu, kompilacije crteža i fotografija koje su nastale tokom snimanja Interior Designa.

Trenutno Gabrielle Bell radi nastavku serije Lucky.